Bemtifuzbalovajdanas

 

Gledam ove govnare, seljake i nepismene fuzbalere na Euru, gledam prenose, oko mene Latinka, Mesić, kuka i motika iz Apela 88, stari udbaši, duhovi prošlosti, pa se pitamo tko to igra? Mehmedalija Šišić i Janša za Slovence, Kirkegor za Dance, neki bjelaš čuje razgovor na našim spojenim stolovima pa se nešto buni: „Nije Mehmedalija no Šeško“. „Šiško?“  „Šeško“ Zabole me kurac. Nekad su se timovi znali, znao sam napamet timove cele I lize, Čelik iz Zenice-> Alimpić, Tripković, Talić, Gradinčić, Hajduk, Hafizović, Buza, Gavran, Kaledić, Rade Radulović, Bloudek (i to glasom Seada Hadžijahića), Hajduk iz Splita->  Budimčević, Primorac, Krstičević, Luketin, Rožić, Zoran Vujović, Zlatko Vujović, Mužinić, Šalov, Boriša Đorđević iz Bora i Šurjak, na klupi Gudelj, Čop, Mladen Bogdanović, Olimpija Ljubljana ->Bracanović, Domadenik, Joško Duplančić, Iskra, Grubor, Dogandžić, Komljenović, Vojvodina-> Svilar, Novoselac, Kosanović, Pavković, Ivezić, Ličinar, Nikezić, Vučeković, Toza Veselinović kao trener da je igrao bio bi bolji od svih današnjih „reprezentativaca“, Vardar-> Georgijevski, Grnčarov, Ilievski, Ringov, Rajčevski ("najgori napadač posle Crnogorca Drobnjaka i Bosanca Musemića mlađeg"), Spasovski, Velež-> Marić, Vladić, Bajević, Mulahasanović, braća Hadžiabdić, Primorac, Okuka, Pecelj, Halildhodžič, Partizan-> Rade Zalad, Golac, Bora Đorđević, Boško Đorđević, Moca Vukotić, Bjeka, Grubješić, Aranđel Todorović, Zavišić.

 

Danas ne znam imena ni naših, samo Tadića znam, ali znam imena menadžera, Kežman ubacuje Sergeja devojačko Savić, Terza ubacivao nekada Lazovića, danas Gudelja, poslednji put je selektor sastavljao reprezentaciju 1982. u Španiji. Učenik škole za ČEKU, Miljanić. I posle Petko. Mogu da napišem knjigu kako je njegova odluka da pozove sina potpuno na mestu. Miljan nije to mogao da učini, jer njegovom su sinu kada je došao u Jugoslaviju --> njemu su ukrali kola. Kada je prijavio policiji, rekli su mu: "Neka ti ćale kupi drugi!" Ta naša omraza na potomke, na primer na sina Branka Pleše, na ćerku Liljane Marković, i sve u tom stilu, odražava nepojamnu neostvarenost palanke, poturčenost seljaštva koje je naučilo da sve ima preko veze, pa ako je neko nečiji sin, mora da je preko veze. U isti mah se pučina oduševljava krvavim bogatstvom kič selebritija i na pravi nepotizam svršava od sreće.