Sećanje na Alana Rikmana

 Sećanje na Alana Rikmana

Undertones 2016, jedna usponena

 Jedna uspomena s putovanja

„SMILE 2“ (2024 American movie) - english version of the review published a year ago...

 

(photo: my own photo - in fact screesnot - in the darkness of theater "Tuckwood" /Serbian undertexts/)

„SMILE 2“ (2024 American movie)

Dir.: Parker Finn; with: Naomi Scott, Rosemary DeWitt, Lucas Gage, Dylan Gelula, Peter Jacobson,

The critics must have some issue with Parker Finn, since they simply don't like him, they don't even know how to explain exactly what  is bothering them, but can only write "he wanted too much", "he was repetitive, he didn't build on that short film of his"... They criticized the first film for only spinning one and the same premise, and now, when he has made the story more complicated and ad layers with two subtypes of horror – pillomaniac and psychiatric –  and added the deconstruction of the pop star's loneliness and their cruel entourage, and then, again, according the critics he is now "overambitious".

Unlike Damien Leoni, who is a low budget butcher for Third World,  Parker Finn is a child of the big city and sets the story in the hustle and bustle of Gotham's discos, concert halls and expensive hotels. Plus one more or less intellectual thread, which could have even given everything a kind of realistic feeling.

By obfuscating that pattern with the media scene and narcotics and perhaps hereditary madness, he gave himself an opportunity to secure another sequel  ---> an open ending in which Skye Riley (Naomi Scott), a semi-rehabilitated teenage star, smiles from the stage to the horrified (both diegetic and hopefully contingent viewers in theaters) audience.

The film begins with a telop: "6 days later". The opening scene, in a cold, wintery wolf's den, shows a policeman who knows what is going on, and before that fatal seventh day he plans to break into a cabin where two dealers are and to kill so that the "smile" can enter into the other. He by mistake kills both of them in the exchange of fire. He already thought that the "smile" was going to screw him, when there was Lewis Fregoli (Lucas Gage), a dealer at the bottom of the food chain, who happened to be in the cabin and it was him who was screwed up...

It seems to be the fashion in Hollywood films to have such a smart prologues which, like in Brannagh's Poirots, are often better than the rest of the films...

Then there is a cut and here we are in New York where the rehabilitated Skye Riley (Naomi Scott) is preparing for a new tour after full (haha) physical and mental recovery. She is training aerobic for dancing numbers, drinks only bottled water and eats brown rice with broccoli. But the old wounds hurt, and she went to her old friend, the dealer, to buy „Vicodin“ on black market because no one will give a prescription to a former drug addict even for a bottle of aspirin any more. And that friend is the poor guy from the beginning: Lewis Fregoli...

The plot is now taking its own old course... Naomi Scott really acted a lot in the movie, she suffers both mentally, in her heart and physically, at the end she walks on broken bottles by her bare feet, she runs away and escapes into a jeep. There is her only supporter. Old friend Gemma (Dylan Gelula), whilst everyone else, from the manager via stylist, to the head of the campaign, her own mother (Rosemary DeWitt) -->  just wants to milk her and constantly command her and suspect that she has become a drug addict again.

Well, there is another soul who could be with her, a former male medical nurse,  who, ironically, is played by a doctor from "Dr. House" – that is Peter Jacobson in the role he is educated for.

We see a series of harrowing, humiliating and terrifying situations for Skye Riley, from the snobbery at a charity event, through fatal smiles from both her own mother and aforementioned best friend (who would have thought?!), until the final showdown in a "Pizza Hut" refrigerator store, and it has to be just there, because the medical nurse Maurice (Jacobson) has an ingenious plan, borrowed from the movie "The Rock", with Nicolas Cage, directed by Michael Bay: namely, the medical nurse will give her an injection of I don't know what and then her heart will stop for 2 minutes, and that's how long "smile" can live before it enters another human. Otherwise it dies without a living recipient, like a vampyre under the ligth. An the refrigeartor is needed also for preventing her from getting brain damaged...!? That Jacobson guy is reasoning like Medical Ph.D, not just a nurse...

There will certainly be a sequel, probably with Naomi Scott, and I expect Peter Jacobson as well, who somehow disappeared at the end of the film. Maybe by then he'll graduate in medicine at night school and finally get a medical degree.

There is something Batmanish in this film, all those buildings whose columns are stuck in the black waters of New York are sinister and cold, those thick walls of concrete and steel and marble are repulsive, and with huge panoramic windows through which you can see fireplaces that do not warm anyone and – empty and eeriiy clean – marble floors, soulless furniture, without a single book, notebook, pencil or a carpet, only giant plasma television sets, and that night, cold exterior with windows that are not inviting a single honest and poor soul to enter and warm up, it is a post-apocalyptic vision of the world, perhaps this is real story for Rushdie to write about it (he already has one such novel) or for Coppola to make a film (he also has one such film), it is a dead empire created on the black ashes of fossil fuels, which is maintained on cerosene–fueled electric generators and  lithium batteries, surrounded by Praetorians and accessible only to the super-rich. Those buildings were built by modern Egyptian slaves, Eastern European bricklayers, artisans of forgotten trades, illegal immigrants, Midwestern masters of their trades who no longer live in their houses surrounded by wooden fences and flowery gardens, those buildings are maintained by dreary and tired janitors, defects are repaired by handymen who barely know English, bums sleep and freeze next to dumpsters on the edge of rich neighborhoods, that's an empire for a million of the richest, and the rest of us can't even hope for a scrap now when we are no longer young, so we are neither suitable for toiling, nor enough pretty to suck cocks and dance on a pole, so then all we have can do is to wrap ourselves in a dirty blanket and doze lethargically next to a barrel in which a fire is lit on a New York street in the winter, this world has gone to hell, we will live alternately in the sun toasting and in the polar cold, we will age even faster, and yet with undiminished longing we will look into these large illuminated windows on marble buildings, and we won't have any camera cranes to zoom in on the also weeping rich people, dazed by Chardonnay, in a yoga position by the fire with cell phones or laptops on their laps. This world is out of joint, there are fewer and fewer free citizens, fewer and fewer hired hard workers who can recover after a day's work, there are more and more debt slaves, useless unemployed and „unusable“ people, who world should be got rid of, or at least kept at a safe distance from the walls of rich people's homes. I don't have access to this world, not even to a "Pizza Hat" joint.  I'll soon be so old and sick that I won't even be able to be a gardener.

That being said, Skye Riley's plights couldn't interest me less.

"Terrifier" is a slaughterhouse for the poor, "Smile" for Bill Gates and Bezos and Musk and Zuckerberg and pro–vaxxers.

Vreli šahovski dani u julu i avgustu

Odigrao sam četiri (4) šahovska turnira, uzastopce, tokom kojih sam ipak imao 4 pobede bez borbe zahvaljujući krajnje nefer protivnicima. Na prva tri turnira ređali su se neuspesi izgubio sam ukupno 70+ rejting poena i pao u rejtingu ispod ELO 1700.

Na poslednjem turniru osvojio sam oko 40 poena i ponovo preskočio taj jadni rejting od 1700...

Čak je tu bila i neka utešna medalja u sekciji matorih prdonja. 

Kraj, IX kolo, opet je bio razočaravajuć: izgubio sam a da sam pobedio mogla je da padne nagrada za 4-6 mesto! Plus nagrada za najboljeg u mojoj rejting grupi. To znači pehar i malo love.

Ali taj poraz je došao i zbog subjektivnih i objektivnih razloga.

Objektivni razlozi su - komšijsko renoviranje. Ova buka se čula od ranog prepodneva, a IX kolo se igralo od 13.00 i nisam uspeo da se pripremim i odmorim kako valja!

Subjektivni razlozi su - moja malodušnost, nervoza, sklonost ka tome da me sve izvede iz takta i na kraju predavanje u lošijoj poziciji, umesto da igram do kraja, makar i 5 sati, pokušavajući da pred protivnika stavim svaku moguću prepreku.

Moj mlađi protivnik se zapravo plašio mene, i ja sam već samo na osnovu toga imao određenu prednost. Otvaranje sam odigrao loše ali on to nije umeo da iskoristi. U središnjici sam pravilno ocenio da treba najpre da promenim konja na e4 i tek posle drugog konja da stavim na e5. Ali, nisam bio skoncentrisan i zamenio sam red poteza! Pravdao sam se umorom i nervozom, ali to nisu dobra opravdanja. 

Nije tu bio smak sveta, trebalo je da igram muški i uporno i posle toga.

Ali ja sam prosto odigrao preostale poteze prebrzo i predao sam se. Mom mlađem protivniku su i tada klecala kolena i da sam pokazao staminu u čvrstinu, ko zna šta bi bilo, možda bih i remizirao, a i taj remi bi mi značio za pehar!

Tako da kada sam gledao poslednje partije koje su trajale gotovo 5 sati a igrači se borili do mata, mogao sam samo da se posramim. Nikada se ne treba predavati.

BB Radnički open III kolo, poraz od Jevtića

 

Uskoro ističe godišnji i vraćam se na svoje tužno radno mesto... Odmor ćerdam na šah...

 

III kolo BB Radnički

Jevtić, Miroljub vs Ja

 

1. d4 c5 2. d5 e6 

 

E sad, Jevtić nikada nije igrao 2. d5. On uvek igra c3, Lf4 i Londonsko otvaranje. Ipak sam u pripremama za partiju pre podne pogledao i Moderni Ben Oni. A najviše sam se ipak pripremao prtiv Londonskog otvaranja. Kada je igrao 2. d5, bio sam uveren da je on pogledao moju partiju s Poleksićem s "Beogradskg trofeja" i da sam upao u zamku. 

Inače ovaj Franko-Benoni je 1960-ih toliko popularisao Larsen da su ljudi mislili da je on izmislio otvaranje. Pobeđivao je on slabije od sebe, ali otvaranje naprosto nije izdašno i daje belom dugotrajnu prednost.

3. e4 

 

 odbrana Franko–Ben Oni

 

3. ...Sf6

Evo linka na moju partiju s Poleksićem mlajšim. On je na ovom mrstu igrao 4. Sc3:  Link ka partiji Poleksić vs Ja

Evo i linka na moju prethodnu partiju s Jevtićem: Partija Ja vs Jevtić s letnjeg rejtinga ŠSB

Poleksić je, rekoh, igrao 4. Sc3 što preporučuje i kompjuter. Tačno sam mislio da je 4. Lg5 naj–naj potez koji obara moja neuobičajen red poteza. Poznato je da se ta grupa ispisnika – Dimitrije Andrijević, Zubić, Nikola Ivanović, Slobodan Mihailović (bio u sekciji Amateri na Srbija openu) i evo na turniru prisutni Milovan Marković – detaljno zajednički priprema za partije i po nekoliko sati, najčešće u Andrijevićevoj gajbi. Ovu moju partiju su i Zubić i Ivanović i Marković – kao i Poleksić mlajši – veoma zainteresovano posmatrali. I ja sam se ubio u pojam: moje pripreme za Londonsko otvaranje odoše u kanalizaciju, a ja upadoh u pripreme, eto u to sam bio uveren.

 

4. Lg5

Ali ovo ipak nije najbolji potez, „po teoriji“. Ovako rano je nemoguće računati, ja sam samo odokativno zaključio da „moram“ da igram ...h6. A trebalo je igrati 4. ...d6, tematski potez inače, prirodan, a čak je i 4. ...a6!? bilo bolje jer 5. e5 ne daje belom ništa. Evo pogledajte i proverite:

  4. ...h6 5. Lxf6 Dxf6 6. Sc3 d6!

 

Falim te bože, pa pogodih dobar potez. Ali sramota je od mene što se nisam podsetio partije s Poleksićem. Na kraju će se ispostaviti da me je autosugestija ubila, jer to osećanje da sam upao u zamku me je progonilo i trovalo raspoloženje tokom cele partije. Jevtić je po običaju izgledao kao profesor filozofije u klasičnoj gimnaziji s konstipacijom i teškom zaboravnošću i nisam po njegovom licu mogao da procenim da li gustira što mu je nadobudni omladinac upao u pripreme ili naprosto misli o Hegelu. Inače sam umesto 6. ...d6 želeo da odigram 6. ...a6, ali sam se uplašio poteza 7. Sa4! Mislio sam da sam tada izgubljen. A imao sam lepo 7. ...Dd8! s jednakom igrom.

Na 6. ...a6 bi bilo najbolje bilo šta normalno, Sf3, a4 i slično, pa i Le2, s prelaskom u glavnu varijantu.

7. Sf3 a6!

Video sam ja da postoji i potez 8. e5, ali šta da radim. Analizirao sam desetak minuta i svašta mi se opasno priviđalo. Jevtić je to odigrao prilično brzo i tada sam bio 100 % siguran: upao sam u pripreme. A ipak 8. e5 nije ništa naročito. Sada mi je lakše: mogu da krivim samo svoj pacerluk za poraz, a ne neke opsežne pripreme gerijatrijskog tima...

8. e5?!

Prvo, trebalo je 8. a4 i Le2 i igrati normalan šah, beli stoji bolje u faličnom Ben Oniju, neodigrani potez c4 mu ide u prilog. Ovde sam ja paničio zbog 8. ...dxe5 9. Se4!? i mislio sam da mi posle 9. ...Df4 10. Ld3 preti zarobljavanje kraljice i napad. Ali samo lepo igram 10. ...exd5 i nije opasno 11. g3 Dg4 12. h3.  Evo, pogledajte:

Opet ja kao Polugajevski: „Sam sebi sam najgori neprijatelj, jer od svakog protivnika pravim svetskog šampiona.“

 8. ...dxe5 9. De2

 

Pa i nema bolje, mada sam ja tada odahnuo i pomislio: možda ipak nisam upao u pripreme!

 9. ...Sd7??

E ovde je, kaže kompjuter za Treći svet, najbolje bilo 9. ...g6, ali to mi uopšte nije padalo na pamet da igram. Hteo sam barem da sačuvam pešaka. Ali gle, vrni ima vremena i za g6, Lg7 i rokadu. Ko bi to rekao. 9. ...g6 10. Sxe5 Lg7 11. Sc4 O-O 12. Sb6 exd5 13. Sxa8 Dd8 14. O-O-O d4 15. Df3, evo pogledajte:

 

 10. Se4??

 

I sada ja imam veliku prednost, ovo je gotovo dobijena pozicija. Beli je imao 10. O-O-O što je igrano već u nekoliko partija, najmanje četiri! Ipak dakle nisam upao u pripreme. Ali propustio sam da uradim domaći zadatak 

 10. ...Df4??

 

Vraćam uslugu i sada sam izgubljen. A imao sam lepo 10. ...De7 i sve je po JUS-u. Beli mora 11. Sc3 ali ja moram da dođem do poteza 11. ...g6 i posle Lg7 i mala rokada. 10. ...De7 11. Sc3 g6 12. g3 Lg7 13. Lg2 O-O 14. h3 Lxf3 15. Lxf3 O-O, evo pogledajte:

11. g3 Dg4 12. h3 Dh5 13. g4 Dg6 14. Sh4 Dh7 15. dxe6 fxe6 16. O-O-O? Sf6??

 

Ovde sam se dugo dvoumio između 16. ...Sf6 i 16. ...Le7. Maštao sam o rokadi čim pre, ali kako to da postignem? Beli preti svašta. 16. ...Le7 je davalo neke šanse za opstanak.

Evo poteza a evo i dijagrama. 16. ...Le7! 17 Sd6+ Lxd6 18. Txd6 Sf6! 19. Sf5 O-O 20. Se7+ Kf7 21. Sxc6 Taxc8 22.  Dxe5 i beli je bolji ali još tu ima da se igra. Vidite?

  17. Lg2 Le7 18. Sxf6+ gxf6 19. Le4 f5??

 

Mislio sam da je Dg7 kapitulacija, ali to je produžavalo borbu.

20. gxf5 Lxh4? (nisam ni video sledeći potez!) 21. Dh5+ Df7 22. Dxh4 Ld7 23. fxe6 Lxe6 24. Td6??

Ovo mi je ponovo dalo šanse. Beli je imao 24. Thae1. 

Ali nisam pronašao 24. ...De7 i igralo bi se tu još, evo pogledajte: 24. ...De7 25. Dh5+ Lf7 26. Dd1 Td8 27. Txd8+ Dxd8 28. Df3 Dg5+ 29. Kb1 O-O (kako ja u analizi uvek stignem da rokiram!?) 30. Da3 i beli je bolji, ali ja mogu da produžim otpor. Evo, pogledajte:

24. ...Tf8 25. Thd1?! De7? 26. Lg6+ Lf7 27. Dxh6 i ovde sam predao*

Zaista pičkinski poraz. Sram da me bude. 

Predao sam u remi poziciji

 

Ovo je pozicija posle 50. poteza crnog.

Predao sam partiju kao beli.

A bio je remi.

Da li ste pronašli remi? 51. Txa3!! i - pat. Ili,  ako crni ne uzme topa, onda je remi na duži način.

Ovo je bila prepodnevna partija, unapred iz VIII kola, igrana vanredno od 10.00, odložena jer Bibilov (crni) mora ranije da otputuje.

Sada sledi poslepodnevno redovno V kolo, gde igram protiv jednog cinika, koji je verovatno pripremio ražanj i preliv za pečenje, s pravom kad se uzme u obzir protiv koga igra.

Magarac igra šah. 
 

 

IV kolo FM turnir, pukoh od deteta -> bruka!

 

IV kolo FM turnir

Wright, Luke E. vs Ja

 

Izgubio sam od deteta. Bruka.

Doživeo sam ono što je iskusio Boško Abramović na jednom Trofeju Beograda. Izgubio je od mlade Adele Velikić, a sudije su mu se podsmehivale. Tako su se i meni iste sudije danas posle podne. Luk Rajt je Jamajčanin i napravio je nki senzavionalan rezultat e otvorenom prvenstvu ne znam čega i zakasni oje na turnir, stigao je na IV kolo, prethodne partije je odložio.

U svoju odbranu mogu da navedem da su komšijski klinci pravili nered u zgradi u subotu, da sam očekivao nastavak terora i da sam od 6 ujutru radio – prevodio sam roman Kirsten Torup sve do 14.00.

Takođe, opet se mnogo pričalo za vreme partija. Ali – kako svima tako i meni, niko se nije žalio.

Da li je moguće da sam postao ludak kao Rubinštajn, kome se pričinjavao Aljehin da mu noću lupa na vrata i neka muva koja mu zuji oko glave...?! Zanimljivo je da je dr Srećko Nedeljković tu legendu o muvama koje progone Akibui ispričao saosećajući s velikanom: „On nije podnosio muve, a na turnirima, ako bi u salu ušla neka muva, nepogrešivo bi izabrala njega...!“Zvanična verzija glasi da se čoveku sve pričinjavalo.

To kako se pričalo i blebletalo u V kolu sekcije „Rejting“ na upravo završenom Serbija Openu, uskoro ću da opišem sa sve karikaturama alapačâ. Ta partija protiv Redžepa Išika je bila prelomna za moj rezultat. I uvek se ponavlja obrazac: kada se moja partija lomi, kao da đavoli uđu u sudije i gledaoce, svi se raspričaju,  a čim ja pogrešim, nastane grobna tišina. Ali, rekoh: niko se nije žalio, kako svima – tako i meni.

Dete po imenu Luk Rajt je igralo brzo, kao cuger, uostalom kao i moji protivnici u prva tri kola, i svaki put sam mislio da sam upao u varijantu.

 

1. e4 c5 2. Sf3 Sc6 3. c3

 

Alapinova varijanta.

3. ...e5

 

U skladu s repertoarom protiv 3. Lb5.

4. Ld3?

 

Greška. Trebalo je 4. Lc4 a ja sam očekivao 4. d4 i to bi mi najteže palo. 

4. ...d5! 5. h3 Sf6 6. exd5?

 

Teška greška i ovde sam u mislima već upisao poen. Trebalo je 6. Lb5 Sxe4 7. d3 Sf6 i beli će vratiti pešaka ali će stajati nešto slabije.

 6. ...e4??

Kakav previd. Sada sam izgubljen. Jesam se ja dvoumio između 6. ...Dxd5 i ovog previda, ali šta sam „računao“, to niko ne zna. Posle 6. ...Dxd5 crni ima dobijenu poziciju. Evo poteza

6. ...Dxd5 7. Lb5 e4 8. Sh2 Ld6 9. d4 cxd4 10. Lxc6+ Dxc6 11. cxd4 i posle 11. ...Lxh2 imam prednosti +2,0 i više.

a  i evo dijagrama:

7. De2??

Beli vraća previd i sada je spiskao svu prednost. Trebalo je lovcem da uzme na e4 i ja uvek kasnim za jedan tempo.

7. ...Dxd5 8. Lc4 Df5??

Trebalo je 8. ...Dh5! i imam jednaku poziciju.

9. d3! Be7?

Ovde nisam ni bio svestan da sam gotovo izgubljen i dvoumio sam se između ovog poteza i 9. ...Le6, što je bilo bolje. Kao, plašio sam se „lošije pešačke strukture posle Le6 jer bi došlo do izmene lovaca na e6“ (haha).

 

10.dxe4 Sxe4??

Sada sam video da ako igram 10. ...Dxe4 beli ima Lxf7+! Zato sam igrao Sxe4 i uopšte nisam video da gubim čistu figuru! Morao sam da se pomirim s 10. ...Dg6 ali i to je izgubljeno.

11. Ld3!

Ovde sam rukama prekrio lice i hteo sam u zemlju da preopadnem. Detetova mlada majka nas je kroz staklena vrata sale slikala. Partija je direktno prenošena na internetu. Bruka. Trebao je da predam odmah, ali odlučio sam se za matulovićevski štos: da otežem do 30. poteza i do 18.00, da izgubim baš u minijaturi. Iako jeste minijatura i bruka. Teško je zakomplikovati bilo šta u ovoj poziciji...

11. ...Sg3 12. fxg3 Dd7 13. O-O O-O 14. Lf4 De6 15. Dxe6 Lxe6 16. Sg5 Lxg5 17. Lxg5 Se5 18. Le2 f6 19. Lf4 Lc4 20. Lxc4+ Sxc4 21. Sd2 Sxb2 22. Tab1 Sd3 23. Txb7 Tad8 24. Sc4 Sxf4 25. Txf4 a6 26. Tf5 Td3 27. Txc5 Txc3 28. Kh2 Td8 29. Tcc7 Tc2 30. Txg7+ Kh8 31. Txh7+ Kg8 32. Se3 crni je predao*

Teško je.