Opet sam pogledao predstavu iako sam priželjkivao da se otkaže - e da bih dobio pare nazad. Preračunao sam se i sada sam u frci.
Sala je bila puna, ja sam sedeo u I redu, mesto br. 5 levo. Kao i obično, stavio sam vatu u uši pre početka. Žena koja je sa sinom sedela pored mene reče mi: "Pametno vam je to, znate, trebalo je da mislim na vreme...!" I posle je uzela slušalice od mobilnog i stavila ih.
PREGLED ZABORAVNOSTI I IMPROVIZACIjA
Elem, većina gledalaca je gledala ovo prvi put. Uživali su i noćas je publika bila dobro raspoložena. Niko nije uočio jednu zaboravnost: Ribar (Igor Đorđević) je zaboravio da, na pitanje koliko mu treba da skloni mreže, strug i bubnjeve, kaže:
- Evo, nemam ni sat, koja sam sirotinja! (Pa tek posle da kaže "2-3 sata".)
Jer to je razlog da mu Lečić pokloni sat dok stoji na mostu i sprema se da skoči.
Ta omaška nije međutim uticala na tok igre. Svima pričam i niko mi ne veruje da je jednom predstava "Šine" u JDP-u igrana bez jednog glumca: Boris Milivojević se nije pojavio, a Nebojša Milovanović je odigrao i svoju i Borisovu ulogu. Nisu se naime pojavljivali istovremeno, Mislim da sam u publici samo ja to primetio.
Od improvizacija treba spomenuti dve: Advokat (Brstina u četvrtom prerupavanju) je ovog puta rekao:
- Ako treba, ići ćemo i u Strazbur!
To je sada baš leglo i dobilo aplauz. Ranije je Brstina pominjao "imamo našeg čoveka u Ujedinjenim Nacijama - dok je Vuk Jeremić bio tamo).
A druga improvizacija je opet Brstinina zasluga i on to ne uradi uvek, ali noćas jeste: kada se Lečić vrati na scenu "posle povraćanja" i žali na čir, onda se Brstina ponekad zeza "a to prođe, a kada ne prođe onda ne prođe", što Lečić toleriše.
Isto tako, Debeli građevinar (opet Brstina) večeras je rekao nešto što ne kaže uvek:
- Ni ja ne volim žene, ali ne morate ubijati, samo im metnete nešto u kafu...!
Ja uvek volim kada Brstina u telefonskom razgovoru s bratom građevinarom sazna da nije on vikao u slušalicu već Lečić, pa onda pogleda ovog i pripreti mu prstom i kaže: "Nevaljače jedan", ali to se dešava sve ređe.
Opet je došlo do zasmejavanja i Igor Đorđević se kao i obično zacenio u sceni u kojoj ludi psihijatar sa mitraljezom isprepada Dubravku Kovjanić i njega.
Sada je kraj predstave u gotovo svim pozorištima prilika da se podrže studenti. Posle predstave "Rolerkoster", koju sam napokon video a stalno je rasprodata, glumci su izneli transparent "STUDENTI SU UČINILI SVOJE; A TI?" plus krvave šake. Seka Sablić je izvadila pištaljku na kraju "Lažljivice", Igor Jevtić je pozdravio studente tokom aplauza posle "39 stepenika" i tako dalje. Na 251. izvođenju ove predstave, Brstina je "pumpao gumu na bicklu", a sada je troje glumaca podiglo mobilne telefone.
Gledaću i 253. izvođenje.
Tužno je kada se setim koje su sve predstave umrle s glumcima: "Igra parova", "Sviraj to ponovo, Sem", "Trst", "Skakavci", "Hipertenzija"... --> a gledao sam ih redovno, jednom mesečno.
Verovati da ćemo biti u životu makar za samo sedam dana zaista zahteva dobru dozu optimizma.
No comments:
Post a Comment