r.: Vejn Karter; ul.: Vilijem Mejsi, Marija Belo, Alek Boldvin, Pol Sorvino, Šon Hatosi, Artur Naskarela
Davno, davno pogledao sam trejler, ne znam da li se flm prikazivao u našim bioskopima, u svakom lsučaju za to tada nisam imao para... Ali trejler je bio primamljiv, kritike preko svake more pohvalne a tetka Ebert se baš oduševila. I pogledao sam konačno film na onom ruskom sajtu.
Prvi čin vrlo dobar, drugi malo pada i davi, ali nagoveštava odličan film, maltene remek–delo, a onda je treći čin sve uprskao, to je Halmark herc roman, sve je zabalavljeno dosadnim sloumoušnima, kič dijalozima – na primer: „pusti ogledalo, neka moje oči budu tvoje ogledalo!“, ali i drugim dijalozima i olakim hepiendom.
Nije čudo što se tetka Ebert oduševila.
Odlične uloge svih, ne samo Aleka Boldvina već svih, i taj glumački rad je mnoge omađijao pa su zanemarili sladunjavost poslednje trećine i kič režiju. Vejn Karter je ovim filmom prevario mnoge kritičare, ali se u narednim filmovima pokazao samo kao loš podražavalac Tarantina i braće Koen.
Jeste tema izlizana, noar je to, vlasnik jednog posebnog kazina „Šangri La“ ima dobro srce – Šeli (Alek Boldvin) i on se opire pokušaju modernizacije koju nameće antipatični Niki Fingers (Naskarela). Šeli u mini-eseju objašnjava metaforu imena, on prepričava siže Kaprinog filma „Izgubljenog horizonta“ iz 1937.g. (po istoimenom romanu Džejsma Hiltona) i to je već crvena lampica da će film biti štono kažu overwrought, ali reditelj se folira da neće da je (temu) revolucioniše već samo da je osveži. A to osvežavanje on izvodi tako što Vilijema Mejsija tera da igra Bernija po hiljaditi put. Otud je jedan zlovoljni kritičar s pravom zlobno primetio: „Mejsi svoju facu gubitnika koji pati od konstipacije i pičku nije video sto godina nosi poput odrpanog odela koje odavno nije oprano“. Mislim, nešto slično je napisao, ali to je to. Berni je cooler, što u kockarskom slengu (ili možda je to metasleng u dijegezi scenarija, što bi rekao JB Mita) znači da svoj maler talasima prenosi na onoga ko dobija i ojađuje kazino.
Šeli ga usrećuje tako što plaća Natali (Marija Belo) da se mota oko njega. Što zna se šta znači: posle seksa (= on nespretan, iznenađen, ozaren) mi vidimo njih dvoje do pojasa (ona čaks „bodijem“, jer se zagorelom čiki toliko žurilo da ga nije skinuo) i ona spušta ruku – mi se setimo scene iz filma „Telesna strast“ – i kaže: „You have great cock!“ Berni je iznenađen i kaže: „Pa, fala ti...!“ A kamera se spušta i mi vidimo stisnuta jajca i ruku koja drži dživdžana... Publici je jasno koliko je sati, ali Berniju će morati da se crta...
I to je kraj I čina a pre tofa smo videli sjajnu epizodu Pola Sorvina kao raspalog pevača zavisnog od heroina. Kada on umre od predoziranja, navedeni smo da pomislimo da je otrovan da bi se napravilo mesta za mladog i antiaptičnog pop pevača koga je ekipa menadžera neuspešno želela da nametne...
Posle će u III činu Šeli da prizna Berniju kako je on zapravo podmetnuo loš heroin svom starom drugaru „da ga spasi poniženja...!“ i to je jedan od padova u tom činu i jedna od nekoliko ljigâ u dijalozima...
II čin počinje napeto: Berni sreće zaboravljenog sina koji šeta trudnu curu a istovremeno kao kuler gubi svoju maleroznost jer je toliko srećan u ljubavi! Time postaje ne samo nekoristan Šeliju već mu ugrožava biznis. Ljubav Bernija i Natali je na velikom iskušenju, a sin traži pare pozivajući se na dolazeće unuče. Ćale daje, u euforiji zbog ljubavnog užitka... Sinak se međutim pokazuje kao lažovčina a ispostavlja se da ono unuče uopšte nije unuče. To treba sami da vidite, tu scenu...
I III čin nije uspeo da reši ovu postavku koja je zaista obećavala osveženje noar tropa. Falio je Pol Šreder ili neki drugi reditelj koji kada dođe stani–pani ne ide u stilizaciju i halmarkovsku limunadu. Možda je ovo moglo samo tužnim krajem da se reši. Jer ovako je bez veze. Osim toga Karter pribegava otrcanim sloumoušnovima i samo jedan od viđenih pokojnika gine i ne samo da nije uspeo da nadmaši Kesdenovu „Telesnu strast“, već se srozao na ljubić s magijskim realizmom.


No comments:
Post a Comment