Evo mala govna opet počela.
Zaokružena, ova leva - ona je kolovođa. Ima i dedu i roditelje i njih nije briga što me devojčica stalkuje. Danas su ulazile u soliter, klinke i neki pikavci od dečaka, i jurili gore-dole. Video sam još jednu debelu, možda ćerku obe debele iz 2000. i još neku decu plus pikavac od dečaka koji se vidi na drugoj slici.
Po povratku iz Haga, su u prvu nedelju zezali, ali je vrištanje valjda više smetalo drugim komšijama, i onda su prestali...do danas.
Oba zaokružena je kolovođa i evo je na još dve slike:
Ovo je slika te kolovožice s početka ove godine.
* * *
Pre mog puta u Hag su dolazili da šutiraju loptu u zid kod ulaza, ali to je smetalo više komšinici iz stana 4, pa je ona izašla i opomenula ih. Zadržala se u dugom i prijateljskom razgovoru s majkama, koliko se moglo čuti preko krčečećg interfona koga nikada da oprave do kraja.
U petak 12. IX izađem oko 17.00, idem na terapiju kiseonikom, i sretnem tipa iz one radnje u prizemlju.
Slabo pamtim lica, nikako da upamtim ko je ko, ne znam da li je to sin Vasiljevića s I sprata ili njegov nerazdvojni drug koji mi je 2 godine - od 2002. do 2004. - vikao pederu odozdo s ulaza u zgradu. Liče kao blizanci. On izlazi i zaključava radnju. Pogledi nam se miomiđu. On nešto izdiše i koluta očima, kao jebô bi me ali kao nešto ga sprečava. Besan je nešto. Ne mogu da shvatim zašto. Ja otključam sanduče da vidim ima li pošte. On ide ispred mene, premišlja se da li da mi pridrži vrata ili da me ubije. Besan je nešto i vrti glavom. Nikada ništa nađao nisam učinio Vasiljevićima. Čika ima sve - kabriolet, devojku, posao, veze s mangupima s beogradskog asfalta, šta njemu fali i zašto je njemu potrebno da jednog sirotog intelektualca koji leba nema da jede - ponižava?!
Ali - neće mi ništa.
No comments:
Post a Comment